Platforma mladih novinara istraživača u BiH

Mladi novinari istraZuju

Mediji u Bosni i Hercegovini imaju muški karakter

Piše: Amela Mulić
02.12.2022

Danas su mediji prisutni svuda, a uzimajući u obzir činjenicu da danas medije nosimo u džepu, možemo zaključiti da je teško biti na distanci sa medijima i svim rizicima koje oni nose. Kada govorim o rizicima, mislim na informacije koje prenose. Svaka informacija ima dvije strane, od kojih mediji jednu nikad ne prikažu. Radeći po tom principu muškarce nerijetko predstavljaju superiornim u odnosu na žene, a žene predstavljaju kao objekte za ocjenjivanje, a ne intelektualne pojedince.

Ilustracija: Internet

Moramo priznati da su mediji u Bosni i Hercegovini uvijek imali muški karakter. To dokazuje i činjenica da se žene na upravnim mjestima u medijskim kućama i u novinarstvu mnogo manje zstupljene. Da ovo nije slučaj, jezik i stil koji se koristi kada je tema "žena" sigurno ne bi bio u ovoj mjeri neprikladan kao danas. U Bosni i Hercegovini u vijestima o ženama uvijek postoji skriveno zlo, a to je nezapažena diskriminacija.

Diskriminacija žena u medijima nije problem koji se može riješiti odlukom da se određene riječi i određeni stil u prenošenju informacija ne koristi. U osnovi, problem diskriminacije je nerazumijevanje statusa žene u društvu i svih problema i nezavidnih situacija sa kojima se žena kao individua mora nositi. Naši mediji ignorišu ili nedovoljno predstavljaju i krivo predstavljaju žene.Sveli su ženu na tijelo i značajan dio sadržaja o ženama proizvodi se u kontekstu zabave, izgleda i seksualnosti. Ti sadržaji koji se prodaju kao šminka za jednakost zapravo porobljavaju ženu. Umjesto da pomažu u podizanju svijesti o ženama i njihovom ostvarivanju prava, naši mediji jačaju zablude o ženama na način da ih prikazuju ovisnim o muškarcima u odnosima i prioritet stavljaju na ocjenjivanje izgleda žena kao objekata.

Isto tako, u medijima se uglavnom vide portreti "žena žrtava". Kada se stavi fokus na ženu kao žrtvu nekog oblika nasilja, time se povećava viktimizacija žena, jer se nasilnik i njegov čin stavlja po strani i u sjeni, dok se ženama narušava privatnost, lična prava i razara život. U vijestima o nasilju nad ženama zastupljeno je seksističko gledište. U većini ovakvih vijesti postoji stajalište koje traži izgovore za muško nasilje i tendenciju optuživanje žene smatrajući ih krivom za počinjeno zlodjelo.
Upravo zbog ovakvog pristupa problemu nasilja nad ženama, mnoge od njih ne žele prijaviti nasilje, znajući da će biti u centru javnosti pod profilom "žene žrtve" koju će svi komentarisati, a da će nasilnik ostati u sjeni, skoro pa i zaštićen. Ovo je rezultat grešaka koje su napravljene u vijestima o nasilju nad ženama.

U tom kontekstu, korisno je da novinari obrate pozornost na korake u prenošenju informacija poput toga da takve vijesti ne treba tretirati kao bilo kakvu borbu. Nasilju nad ženama treba pristupiti u okvirima javnog interesa i odgovornog novinarstva te donijeti tačne definicije. Ne treba podrazumijevati da su žene koje su bile izložene nasilju možda to zaslužile. Glasine i detalji o privatnom životu žene ne bi trebali biti otkriveni. Izrazi koji se mogu protumačiti kao razumijevanje ili čak oslobađanje nasilnika ne bi trebali biti uključeni u vijesti, kao ni pojmovi i izrazi koji su degradirajući za ženu. Naravno, mnogo je načina na koje se greške mogu ispraviti, pitanje je samo volje. Žele li to mediji u Bosni i Hercegovini, ili im ipak, naslovi i priče kao do sada više odgovaraju?

Mnogi su primjeri kako naši mediji žene predstavljaju kao inferiorne u odnosu na muškarce, pa je jedan od njih i taj da u temama poput politike i privrede žene gotovo i ne spominju. U Bosni i Hercegovini mediji su "ugurali" naše žene u takozvane "ženske i lagane" programe. Sadržaj tih programa objektivizira žensko tijelo i stvara se stigma da se žene moraju držati standarda
ljepote kako bi ih društvo prihvatilo, a ne da društvu žene trebaju onakve kakve jesu, kao intelektualni i ravnopravni članovi društva koji mogu doprinijeti razvoju privrede i biti politički aktivne individue. Mediji su na ženu nabacili breme određenog standarda ljepote u koji ako se ne uklapa, u društvu neće biti prihvaćena. Ali na pitanje šta je ljepota ne postoji niti odgovor niti utvrđeni standard. Ljepota jedne žene se ogleda u tome da ona prihvati sebe zbog svega što jeste i što je čini jedinstvenom. Ono što mediji ilustriraju je ljepota koju su promjenili i oblikovali mizogeni muškarci i društvo koje ne vjeruje u ljepotu pojedinca. Da ovakvo predstavljanje žena u medijima u Bosni i Hercegovini prestane, krajnje je vrijeme da medijima damo ženski karakter.

 

 

 

Napomena: Sadržaj teksta je isključiva odgovornost autora članka,te UZOPIBiH ne snosi odgovornost za sadržaj istih.