Platforma mladih novinara istraživača u Bosni i Hercegovini

Mladi novinari istraŽuju

Obrazovanje u Prijedoru
Da ispod mog imena piše adresa stanovanja Bosna i Hercegovina

Piše: Ajla Kalender
13.02.2023

Oduvijek mi se na odlazak iz moje države, Bosne i Hercegovine ledila krv u žilama. Čak i kada iz nje odem na par dana da posjetim i upoznam neku novu zemlju, narod i kulturu, jedva čekam da se vratim. Da osjetim toplinu svoje sredine, da prođem ulicama kojima miriše na merak, da vidim žene kako klanjaju ali i one koje mole. Da vidim složnost, svih nas, koji smo na kraju dana ipak samo ljudi.

Da vidim osmijehe srećne djece i ludosti tinejdžera, kakva sam i sama do neki dan bila. Kada govorim o Njoj, mojoj Bosni, namjerno pišem velikim slovom, persiram joj, jer je voljena, jer je moja, jer je naša. Moje ruke ne znaju na koju će stranu kada nekome pokušavam da objasnim koliko volim zemlju u kojoj sam se rodila, zemlju u kojoj živim i u kojoj želim zauvijek da ostanem.

Dlanovi mi se znoje, a srce poigrava, u ritmu naše himne, u ritmu naših sevdalinki. Ostanak u mojoj državi je tema koja je za mene veoma važna, jer sam ponosna na svoje korijene i volim svoju zemlju. Iako mnogi ljudi često razmišljaju o odlasku u inostranstvo ili preseljenju u drugu zemlju, ja sam uvjerena da postoji mnogo razloga za opstanak u Bosni i Hercegovini.

Prvo i najvažnije, tu su moja porodica, prijatelji i životni partner. Oni su mi najbliži i najvažniji i bilo bi mi teško kada bih morala živjeti život daleko od njih. Zatim, Bosna i Hercegovina je prelijepa zemlja puna prirode, raznih atrakcija i puna raznih, a opet tako sličnih ljudi sa toplim srcima.

Međutim, naravno, ne mislim da je ostanak u mojoj državi uvijek lak izbor. Postoje i neki problemi i izazovi sa kojima se susrećemo, poput visokih cijena, visokog poreza i generalno loša ekonomska situacija. Naravno, na vrhu liste je nezaposlenost, ali da je nemoguće doći do posla- nije. Ko stvarno ima želju i volju za radom i uspjehom on će i pronaći način kako da to ostvari.

Ja kao redovan student na Visokoj školi za ekonomiju i informatiku u Prijedoru trudim se uvijek da imam lične prihode preko studentske službe i preko raznih drugih organizacija koje nude privremene poslove. Sa tim prihodima finansiram svoj život i školovanje. Možda bi mi u inostranstvu bilo lakše, a možda i ne bi, ali ja sam izabrala ovaj pravac i ne kajem se.

Iako moja domovina ima mnogo nedostataka, ja sam opet uzela u obzir sve njene prednosti i ostala sam da živim, studiram i radim u BiH. Obrazovanje u mojoj domovini je na visokom nivou, po meni. Do tog zaključka dolazim iz činjenice da je mnogo ljudi koji su se ovdje školovali i obrazovali uspjelo u životu. Uspjeli su u tuđoj zemlji, u tuđem svijetu postati poznati, postati nečiji idoli. Jedina stvar koja me najviše ljuti je ta što obrazovani ljudi moraju ići u drugu zemlju da bi bili primjećeni, da bi neko vidio njihov kvalitet.

Ja, kada bih htjela jednog dana da uspijem, da budem poznata po nečemu, voljela bih da ispod mog imena piše adresa stanovanja Bosna i Hercegovina. Upisujući fakultet nakon srednje škole imala sam mnogo izbora i opcija, jer sam uvijek bila odličan đak i znala sam uvijek da se neću zaustaviti samo kod srednje škole. Odabrala sam smijer informatiku jer me uvijek zanimalo programiranje, i bilo šta što ima veze sa kompjuterima i tehnologijom. Danas sam treća godina na fakultetu i nisam se pokajala zbog svoje odluke. Kada studiraš nešto što voliš, onda svaki dan na fakultet ulaziš sa osmijehom, sve ti je zabavno i zanimljivo i uvijek želiš još, još znanja, još vježbi, još predavanja i zadataka. Kako je ovaj studijski program povezan sa tehnologijama, a tehnologija napreduje iz dana u dan, tako i ja i moji profesori trudimo se da budemo u korak sa vremenom.

Ponekad, profesori uče zajedno sa nama o nekim novim stvarima koje su nedavno objavljene i „lansirane“ na tržište. Kabineti su nam opremljeni sa računarima koji podržavaju sve aplikacije i programe a možemo ih koristiti i van nastave, ukoliko želimo da vježbamo. Naravno, tu je i biblioteka sa svom potrebnom literturom, koja nam je potrebna za školovanje. Profesori su pristupačni, možemo ih kontaktira kada god nam je potrebna pomoć. Stalo im je da budemo što bolji u onome što radimo, a iako im je primarna želja da ostanemo u našoj domovini i da u njoj uspijemo kao programeri i informatičari, opet sa druge strane, podržali bi nas i kada bismo odlučili naše znanje i vještine pokazati u nekoj drugoj zemlji. Zapravo taj vjetar u leđa od stručnih i dragih osoba je najvažniji za uspjeh.

Ja sam u svom životu proputovala dosta zemalja i gradova svijeta, za svoje 22 godine sam bila na tri kontinenta. Da. Ja, jedna mlada Bosanka, koja živi tu čitav život, proputovala je pola svijeta, sve zahvaljujući svom društvu, svom Kulturno- umjetničkom društvu „Osman Džafić“ u kojem sam stalni član od svoje 7.godine. KUD je dosta uticaja imao na mnoge od nas, da ne idemo iz domovine.

Preko putovanja smo stekli mnogo prijatelja, stekli smo poznanike koji su kasnije nekima od nas pomogli pri zapošljenju ili pokretanju vlastitog biznisa. Odrastajući sam gledala sve te uspjehe naših članova i u meni se probudila želja da jednog dana mene jedna djevojčica od 7 godina gleda kako sam uspjela, da u meni vidi idola i da poželi krenuti mojim stopama. Da kada joj neko kaže idi vani, spasi se ona ponosno i odlučno kaže ne, ja ću ostati i uspjeti a ti ćeš me gledati u tome.

Zašto ja da odem i da jednog dana svoje dijete odgajam u tuđoj kulturi i po tuđim običajima, ja želim da moje dijete ima djetinjstvo kakvo sam ga ja imala, da se može igrati po livadama i u blatu, želim da nauči prave vrijednosti u životu, da uživa u njemu, baš kao što ja uživam!